Neoavangarda i konceptualna umjetnost u Hrvatskoj
2019
Knjiga Neoavangarda i konceptualna umjetnost u Hrvatskoj autora dr. Miška Šuvakovića predstavlja važan teoretski doprinos na polju hrvatske umjetnosti i kulture. Knjiga vremenski pokriva ključno razdoblje u lokalnoj kulturi, u doba kada hrvatski umjetnici, čiji je rad predmet autorova interesa, djeluju unutar globalnog koncepta neoavangarde i konceptualne umjetnosti. Umjetnici rade pod utjecajem relevantnih odjeka važnih umjetničkih i političkih događaja na široj europskoj i američkoj umjetničkoj sceni. To je doba intenzivnoga političkog polariteta između Istoka i Zapada, prije i poslije radikalnih pobuna studenata i radnika krajem šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Na kulturnoj sceni u Hrvatskoj još su jaki odjeci ideoloških i estetskih sukoba između pobornika apstrakcije i realizma s početka pedesetih godina. Od kraja pedesetih do sredine šezdesetih, ponekad gotovo skriveno od javnosti, no snažno prisutno u manjem krugu aktera, djeluju umjetnici objedinjeni u grupu Gorgona. Uz ključnu djelatnost internacionalnog izložbenog programa u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, umjetnici osvajaju prostore studentskih i omladinskih galerija, no jednako istražuju mogućnosti alternativnog djelovanja izlažući na trgovima i ulicama grada. Svi ti elementi snažno su obilježili drugu polovicu dvadesetoga stoljeća u našoj sredini i još su relevantni za suvremena događanja.
Autor vrlo precizno trasira teritorij ispunjen snažnim umjetničkim osobnostima (Seissel, Ivšić), utjecajnim umjetničkim grupama (EXAT 51, Gorgona, Grupa šestorice autora, Tok) ili umjetničkim pokretima koji su imali međunarodni odjek poput Novih tendencija. Jednako precizno autor uspostavlja relacije prema važnim kulturnim događajima koji su snažno odredili umjetničku scenu poput Muzičkog biennala ili aktivnosti kino-klubova. Od posebne je važnosti poglavlje posvećeno teoriji u kojoj autor prati djelo istaknutih teoretičara, povjesničara umjetnosti, filozofa i autora (Matko Meštrović, Radoslav Putar, Vanja Sutlić, Dimitrije Bašičević Mangelos, Darko Kolibaš, Nenad Miščević), čime je znatno proširen svijet umjetnosti o kojem se piše u lokalnoj povijesti. Pisanje o pojedinim istaknutim umjetnicima u mnogome odudara od ustaljene lokalne hijerarhije i znatno pridonosi dinamičnom sagledavanju hrvatske likovne scene.
Autor Miško Šuvaković dosad je znatan dio svojeg stručnog interesa usmjerio na ovu sredinu i nesumnjivo ima širok krug čitalaca, posebno među umjetnicima. Upravo su Zagreb i hrvatska umjetnost od 1950-ih godina do danas u fokusu interesa brojnih međunarodnih istraživača te će pojava ove knjige umnogome pomoći u teoretskom obrazlaganju tog intrigantnog fenomena. Za našu profesionalnu čitalačku publiku, knjiga će pružiti intrigantan i nepristran pogled na važne događaje, pojave i ličnosti.