„Anarhistička revolucija iz 1936. jedan od najneobičnijih i najviše preobražavajućih, najviše utopijskih i najtragičnijih događaja u povijesti Španjolske (i svijeta). Ona je kao Francuska revolucija, Pariška komuna ili ruska revolucija, ali je istovremeno različita. A ta 'razlika' je ono što se u ovoj knjizi čitatelju detaljno objašnjava i primjenjuje na industriju zabave.
Ova je knjiga zbir istraživanja objavljenih u raznim akademskim publikacijama tijekom posljednjih osamnaest godina, koje su ažurirane i sakupljene u monografiju čiji je cilj objasniti što je revolucija iz 1936. značila u području zabave. Jer ova knjiga nije panegirik revoluciji iz 1936. Ovo je priča o ljudima vođenim idealizmom utopije i vjerom u čovječanstvo, iako ima onih koji ih mogu smatrati, a uistinu ih je bilo, ljudima vođenim nerazumnošću dobrohotnosti ili žeđu za osvetom protiv klasnog neprijatelja.
No, ovo nije konačna knjiga o ovoj temi. Da bi se objasnila revolucija iz 1936. objavilo se na tisuće i tisuće stranica. Čak ni ne prenosimo sve što se dogodilo u industriji zabave, nego smo se s kritičkim osvrtom ograničili na trideset događaja, institucija, filmova, drama, tema... koje će prikazati složenost događanja koje je predvodio ili pretrpio anarhizam.
Analizirajući kazalište i film, potvrdili smo da se ono što se dogodilo bolje objašnjava kada se gradi diskurs iz obje umjetničke manifestacije, što je i logično, s obzirom na napore anarhista da stvore 'jedinstveni sindikat', jedinstvenu i solidarnu liniju djelovanja. S tim u vezi, Madrid i Barcelona nalaze se u središtu pažnje. Barcelona je glavni grad anarhističke revolucije koji se zbog svog industrijskog razvoja, velike radničke mase i klasne svijesti radnika nalazi na sjecištu događanja i mogućnosti da se upali plam društvene revolucije. Madrid je pak bio prva crta bojišnice, što vrlo dobro pokazuje dihotomiju koja je toliko podijelila republikanske snage, je li cilj bio prvo pobijediti u ratu ili provesti revoluciju. Iz anarhističkog kuta gledišta, naoružani narod nametnuo je revoluciju, samo se za revoluciju vrijedilo boriti i samo se iz revolucije moglo pobijediti u ratu“.
O autoru:
Emeterio Díez Puertas doktorirao je na Karlovom sveučilištu iz suvrememe povijesti, a predaje na sveučlištu Camilo José Cela. Posebice se bavi istraživanjem povijesti španjolskoga filma. Autor je knjiga: Golpe a la Transición. El secuestro de “El crimen de Cuenca”, (Barcelona, Laertes, 2012.), Historia social del cine en España (Madrid, Fundamentos 2003.), El montaje del franquismo: la política cinematográfica de las fuerzas sublevadas, Premio Film Historia a la mejor investigación sobre cine español del año 2002 (Barcelona Laertes, 2002.) i Historia del movimiento obrero en la industria española del cine (1931-1999) (Valencia, Filmoteca de Valencia, 2001.). Zanimaju ga narativi o audiovizualnim medijima, o radiofoniji i televiziji, filmski narativi. Napisao je niz tekstova o filmu, radiju, televiziji, književnosti i kazalištu za razne španjolske i strane časopise. Sudjelovao u istraživanju načina reprezentacije roda u kulturnoj industriji, o ženama u scenskim umjetnostima. Urednik je izdanja Cronotopes Audiovisuales Iberoamericanos iz 2016. godine, u kojem se istražuje transnacionalna dimenzija španjolskog filma u odnosu na iberoameričku geopolitiku.
Prevele: Nikolina Židek i Branka Oštrec