Vijesti iz nigdine

Klasično djelo Williama Morrisa Vijesti iz nigdine kao kombinacija utopijskog socijalizma i meke znanstvene fantastike nameće se kao pokušaj objašnjenja njegovih životnih stremljenja. Morris je poznavao Kropotkina, redovito održavao kontakte s anarhistima u Socijalističkoj ligi i, u svojoj potrazi za nadahnućem za sliku idealne zajednice u srednjovjekovnim seljačkim i obrtničkim komunama, pokazuje čvrstu sklonost prema anarhističkome mišljenju, umjesto prema Marksovome "znanstvenome" socijalizmu. Zbog toga su anarhisti Morrisa smatrali svojim i o Vijestima iz nigdine često se raspravlja kao o arhetipskoj anarhističkoj utopiji.
Peter Marshall (Demanding the Impossible: A History of Anarchism) smatra da se u Morrisovim spisima iščitava snažno slobodarsko nagnuće i da je Morris bio vrlo svjestan anarhističkoga stajališta protiv vlade i svake političke vlasti. Prema Marshallu nema sumnje da je Morris mrzio centraliziranu državu, te stoga ne treba iznenađivati da su mnogi njegovi politički spisi nadahnjivali anarhiste, a upravo na takvom antietatističkome viđenju socijalizma Morris gradi svoju sliku budućega društva u utopijskom romanu Vijesti iz nigdine u kojemu "nema vlade, privatnoga vlasništva, zakona, zločina, braka, novca ili razmjene. Društvo se sastoji od federacije komuna..."
Morrisov se pripovjedač budi u nekoj Nigdini, upoznaje lokalne stanovnike, sprijateljuje se s njima i kreće na put tim novim društvom u kojemu se zadesio, a u razgovorima sa svojim domaćinima razotkriva nam događaje koji su doveli do nastanka tog novoga društva ali i raznorazne aspekte svakodnevnoga života. Iscrtavajući idealno buduće društvo, Morris istodobno procjenjuje industrijsku Britaniju devetnaestoga stoljeća.
Važnost objavljivanja ove Morrisove utopije u sklopu biblioteke anarhističkih klasika nije u tome da se pokaže je li Morris bio ili nije pravi anarhist, nego u prinosu koji je dao svakom promišljanju nekog boljega, ravnopravnijega i sretnijega društva, a tako i anarhističkome viđenju bezvlasnoga i besklasnoga društvenog poretka.

Prijevod: Dinko Telećan